Kršim li tako autorska prava ako kopiram dobru reklamnu poruku koju sam vidio? Smijem li koristiti isti scenarij kao neki drugi oglašivač?
Smijem li kopirati dobru reklamnu poruku koju sam vidio kod kolega i iskoristiti to u svom poslovanju? Smijem li snimiti reklamu s istim scenarijem kao i neki drugi oglašivač, možda s istim glumcima i koristiti to za oglašavanje svog proizvoda iz iste branše?
Naravno!
U stvari, svi kreatori oglasnih poruka, tome se nadaju.
Tako se našalila Bavaria (pogledajte prvo reklamu za Heineken), a Coca Cola i Pepsi to rade praktično neprekidno.
.
.
.
U marketingu se dokazalo da je manje u stvari više, a dijeljenje u stvari množenje (jeste ikad probali besplatni uzorak nekog prozvoda?). Open source community koristi taj model najmanje 20 godina. I nitko se ne žali. Štoviše, mnogi se nadaju da će oglasna poruka postići tkz. viralnost odnosno da će je svi kopirati i prenositi. To je ipak besplatno oglašavanje. Čak ni na upotrebu tuđeg logotipa odnosno brenda se na internetu ne gleda prestrogo.
Zašto je onda ACTA/SOPA problem?
Zašto treba zaštita autorskih prava?
Želim istaknuti da mi se ne sviđaju paraziti koji čekaju u niskom startu mogućnost kopiranja nećeg u što je netko ugradio godine svog rada ili talenta. Onda to lijepo krekaju i prenesu dalje. To nije fer i za mene to je krađa – pokradeno je vrijeme nekoga tko se jako trudio. Ali, tijekom povijesti je puno primjera da se upravo to dogodilo, a nažalost, lopov je postao i nositelj autorskih prava. Da je stvaratelj shvatio koliko bi više zaradio da je dijelio svoje znanje i napredak na projektu, ne bi imao taj problem.
Internet marketing i autorska prava – moguće je izmjeriti svačiji doprinos
Zašto NE treba zaštita autorskih prava?
Nije fer ni kada netko kaže da je autor nečega i da se sam toga dosjetio. Stoga traži da mu pripadaju sve zasluge i prava koja iz toga proizlaze. To je čista laž i također krađa. Pokrao je svoje roditelje, nastavnike, profesore, prijatelje, obitelj, psa, policajca i tko zna još koga, tko je više ili manje sudjelovao i utjecao na oblikovanje konačnog rješenja. Ljudi su subjektivni, nisu roboti, i stoga svako autorsko djelo u sebi sadrži dio utjecaja okoline kojoj bi ‘autor’ trebao vratiti srazmjeran dio. Kako je to nemoguće procijeniti, rigidna zaštita autorskog prava, isto je krađa.
Stav da je sve rezultat kolektivnog utjecaja i da kolektiv treba uživati plodove krajnjeg rješenja je dugo vladao u svim bivšim ‘socijalističkim’ državama. Službena Kina i danas tako razmišlja, iako je Svjetska trgovinska organizacija i zapadne države pritišću zbog toga.
Autorsko pravo – gdje je rješenje?
Vjerujem da niti zagovornici niti protivnici ACTE i sličnih propisa nisu čuli za mogućnost da ćemo uskoro moći prenositi izravno svoje mentalne slike jedan drugome. Na pragu smo tog dostignuća. Kome će se onda dodijeliti lovorike, odnosno autorska prava?
.
.
Uskoro i Nobelova nagrada za članove društvene mreže?
Možda niste znali, ali postoje mrežne igre (Foldit, EteRNA) koje služe za ‘proizvodnju’ proteina. Sudjelovati mogu svi koji se mogu spojiti na internet dajući prijedloge o sastavu proteina ili molekula. Novi spojevi se mogu sintetizirati i cijeli znanstveno-istraživački proces potpuno je ‘otvoren’ svakome za kreiranje novih spojeva. Točno se tijekom tog procesa može odrediti tko je na koga utjecao i koliko je taj utjecaj bio važan. Shodno tome, dijeli se i končana zarada odnosno sudjelovanje u autorskim pravima.
.
.
.
Pokazalo se da su sudionici raznih predznanja (sudjelovala su i djeca od 11 godina) za manje od 6 mjeseci izradili proteine toliko bolje od računalno simuliranih spojeva da je najlošiji ljudsko-mrežni protein bio bolji od najboljeg računalnog. A, sve to kroz igru i komunikaciju na društvenim mrežama. Zato pravo prenošenja i kopiranja mora i dalje ostati na Internetu bez većih ograničenja.
Pogotovo bi problem moglo predstavljati zajedničko kreiranje nekog rješenja u cloudu – koliko je zaslužan pojedinac, koliko mreža a koliko tehnološka mogućnost istovremenog mijenjanja i utjecaja na krajnji ishod. Primjerice, tko je autor knjige ili teksta kojeg nas 8 pišemo istovremeno u Google docs-ima?
Mislim da se potpuno mora promijeniti pradigma za zaštitu autorskih prava: Svi smo subjektivni i umreženi. Umreženi ljudi koji imaju talenta za rješenje raznih problema iz raznih područja postat će nositelji novih autorskih prava. Najbogatiji će u tom slučaju postati oni koji će znati kako kreirati najuspješniju mrežu za rješenje nekog problema. Nikakve to nema veze s Google-om, ali uvjeren sam da oni imaju najbolje baze podataka. Taj se princip već koristi kada se traži najefikasnija mreža pojedinaca koja je potrebna za rješenje nekog problema o čemu Adrien Truille govori pred kraj svog izlaganja.
Ako ste ovim člankom bili zadovoljni kliknite ovdje. Taj klik će oraspoložit će mog direktora. Dat će mi da i dalje pišem članke jer neće biti veliki Bounce rate na mojim postovima. Stoga molim klik na ovaj link. Ali, puno više bi me veselilo čuti i vaše mišljenje.
